23.06.2015.

NAJNOVIJE

Država – Poduzetnici

Zašto mislim da je sadašnji gospodarsko-politički sustav u Hrvatskoj neodrživ? Ekonomisti, kao glavne problemi navode – veliki vanjski dug, visoku nezaposlenost, naraslu umirovljeničku populaciju, višak privilegiranih korisnika državnog proračuna, inertnu radnu snagu, manjak znanja i inventivnosti, prekompliciran pravni okvir za investiranje, korupciju, kriminal – sve uobičajene dijagnoze koje se po medijima provlače gotovo 20 godina. A ja, u vidu dopune, mislim da su te negativnosti izravna posljedica neodrživog odnosa između državnog i privatnog sektora. To je krajnje neravnopravna utakmica u kojoj država u startu vodi protiv poduzetnika, igrajući na domaćem terenu uz pristrane suce, s tri gola razlike!

Kada su ljudi na vlasti imaju tri prednosti. Prvo, oni su vlast. Oni prave i tumače zakone. Imaju privilegirane informacije koje u uvjetima nepoštene tržišne utakmice znače potencijalno bogatstvo. Drugo, oni su jedina stabilna kategorija zaposlenih u situaciji kada malo tko, osim njih, ima zajamčenu plaću i radno mjesto. I treće, njihove plaće i dopunske privilegije redovito su za 30-40% veće od prosjeka u privatnom sektoru. Dakle, oni imaju vlast, sigurnost i veće plaće.

I u onim uspješnim zemljama koje nam se čine poželjnima, gdje se naši mladi ljudi sve više iseljavaju, državna služba daje prednost, ali samo vlast i sigurnost, ne i veća primanja. Plaće u američkom, australskom i švicarskom državnom aparatu osjetno su manje nego u privatnom biznisu. Sjećam se, kada sam bio dopisnik TV iz Njujorka, u susjedstvu je stanovao guverner američke centralne banke Paul Volker. Plaća mu je bila javna stvar pa smo znali da prima 70.000 dolara na godinu. Najmoćniji čovjek svjetskih financija, jedini koji je sa sigurnošću znao kolika će biti vrijednost dolara na svjetskim burzama (jer je on o tome odlučivao), plaćao je svoj jednosobni stan 20.000 dolara godišnje. Na porez mu je, kao samcu bez supruge i djece, išlo još 24.000 dolara. Plaćao je garažu 3600. I ostajalo mu je, neto, 60 dolara na dan! Vjerujte, premda je dolar u to vrijeme više kupovao nego danas, s 60 dolara ste imali manje od njujorškog taksiste! Otprilike ste bili na razini čistača ulice, koji je, istina, stanovao u lošijem kvartu. Međutim, kada je Volkeru završio šestogodišnji mandat, postao je savjetnik privatne City bank s godišnjom plaćom od 2,3 milijuna dolara!

I onda se čudimo što Hrvati mrze sve političare, i vladajuće i oporbene. Što im zaviruju u službene automobile, broje im dnevnice, groze se nad cijenom ručka u saborskom restaurantu. Pa bar je to jednostavno objasniti. Jedni imaju vlast, sigurnost i novac i šalju poruku da je najvažnije da tako i ostane, a drugi se, jer nisu upali u državnu službu, tresu od straha hoće li im biti isplaćena sve manja i nesigurnija plaća. Hoće li sutra uopće raditi? Što im je država razrezala kao novi namet?

Istina, neki su se poduzetnici snašli, pa u „partnerstvu“ s političarima ostvaruju hrvatske snove, ali svi znamo koliko je to antieuropski, antigospodarski i koliko to dodatno pogoršava već komatozno stanje.

 

Piše: Goran Milić,
Direktor vijesti i programa Al Jazeera Balkans

Izvor: www.poduzetnik.com.hr


VEZANO