22.01.2014.

NAJNOVIJE

Kad narastem biti ću…

Sjede srednjoškolci Josip i Željko na promenadi uz Dravu poslije škole. Pita Željko Josipa: „Jozo, a što bi ti radio kad nam završi srednja škola?“ Josip uvlači dim cigarete i pruža je Željku: „Nemam pojma, kontam da ću nešto na Filozofskom. Humanističke znanosti su me oduvijek zanimale. Šta ti?“  Željko uvlači posljednji dim zajedničke, jedine preostale cigarete, poznatije pod imenom partizanka: „ Ma nema ti kru’a od tih bezvezarija, rek’o meni stari il na medicinu ili pravo. Za medicinu se treba puno učit pa to neću, pravo je dosadno. Ja mislim da mi ne treba ni fakultet, eventualno bi mogao završit ekonomiju. Postat ću broker i živit ću kao Vuk s Wall streeta!“ U ovoj priči Josip je fikcionalni lik, dok Željkovo razmišljanje dijeli većina mladih ljudi.

 

Želimo li da mladi naraštaji teže tome? Da teže predatorstvu? Da gaze sve pred sobom bez morala samo da bi postigli moć i novac? Velika popularnost filma Vuk sa Wall streeta definitivno pridonosi toj ideji. Svi žele biti Jordan Belfort. Gdje god pogledam vidim komentare ljudi kako bi mijenjali cijeli svoj život za par godina da budu u Befortovim cipelama.

 

2014_01_22_zvone_kolumna2_slika1

Belfort na svojoj službenoj Facebook stranici često citira samoga sebe

 

Nije to samo stvar i mladih, svaki muškarac je opčinjen filmom. Kako i nebi bio kad je film polupornić pa su mu tih 3 sata filma protekla kao brza reklama na televiziji. I to ne bilo koja reklama, već je ’83 godina a na televiziji je reklama Ane Sasso i Pipi. Tada je tok misli išao „ako budem pio Pipi, možda mi sjedne Ana Sasso u krilo“, nakon ovoga filma tok je “ako bezmoralno gazim i kradem, imati ću sve“. Film je povratio nadu u onaj američki san obogaćivanja preko noći, samo što dolazi malo u balkaniziranoj verziji ,to jest obogaćivanju preko noći prevarom.

 

DiCaprio, inače meni osobno jedan od najdražih i najkvalitetnijih glumaca(od utjelovljenja Howarda Hughesa u Avijatičaru nadalje ljudi ga više ne gledaju kao klinju iz Titanika) u novom fenomenalnom filmu Martina Scorsesea predstavlja ono najgore i najodvratnije što je donio kapitalizam. To najgore i najodvratnije običnom gledatelju neće upasti u oči jer je glavni lik ovoga filma prikazan duhovito, intrigantno i borbeno. Sve su to odlike heroja. Taj glavni lik u svakom drugom filmu bio bi glavni negativac. Zahvaljujući genijalnosti Scorsesea i DiCapria ovdje je svašta, ali sigurno je da ga publika ne vidi kao negativca.

 

Još je 2003. godine veliki filozof 21. stoljeća 50 Cent postavio modernu filozofsku misao izdavši album pod imenom „Get Rich Or Die Tryin’“. Tamo priča kako je bio „’po nigga“ pa je sad „rich nigga“ i sad ima puno „bitches“ i sad ga njegovi „homies“ brane i upucat će svakog tko ga napada. Baba Manda iz Višnjevca nikad nije čula za 50 Centa, nije shvatila te poruke kapitalizma. Umrjet će u relativnom siromaštvu, sretna što joj je narasla raščika koju je posadila. Sretna je i što će je moći podjeliti susjedama i familiji. 50 Cent s druge strane bio je jadan i napaćen al’ sada je postigao postavljen cilj kapitalističkog društva. Ali nije postigao sreću.

 

2014_01_22_kolumna2_zvone_slika2

Get rich or die ‘tryin baba Manda style

 

Kao što je bistar um mogao primjetiti iz dosadašnjeg teksta meni je žao ovakvih veličanja materijalnog kapitalizma. Iskreno mislim da Scorseseova namjera nije bila da prikaže i slavi kapitalizam kao nešto najbolje nego da ukaže na nedostatke njega, besmislenost i prazninu takvog sistema. Moje gađenje ide onima koji nisu to kao takvo shvatili, nego su to pretvorili u san i cilj. Nije problem u bivanju bogatašem dok god kao takav imaš morala i savjest da radiš za veće dobro.

Kapitalizam je zaludio mase. Iako postoji mali postotak da si upravo ti taj čovjek koji će obogatiti i steći veliku moć, ti nikad ne odustaješ. Iako znaš da samo nekolicina postaju bitno bogati, dok ostali ostaju gdje i jesu ako ne i gore. Da se razumijemo, ne mislim ja da postoji niti jedan provođeni sustav koji je bio pretjerano bolji od ovoga. Ali tu smo da promišljamo i na kraju svega smislimo nešto novo. Takvo promišljanje je već počelo. U Engleskoj dvojica mladih doktoranada napisala je Manifest akceleracije u kojoj pozivaju na ubrzavanje kapitalizma oslanjajući se na teoriju da će naposljetku on sam sebi i presuditi. Što poslije toga je na nama svima da smislimo, ili bar da usmjeravamo nove naraštaje da misle o tome.

 

2014_01_22_zvone_kolumna2_slika_3

Jedna žalosna..

 

Čovjek ima materijalno i duhovno bogatsvo. Činjenica je da se danas, pogotovo u zapadnom svijetu,  maksimalno usmjeruje na ono materijalno pritom zanemarujući duhovno. Bez vremena posvećenom onom duhovnom čovjek se raspada izunutra.  Do ispunjenja duhovnog bogatstva moguće je doći kroz razne načine, kroz religiju, ljubav, ples, glazbu…

 


VEZANO