12.05.2015.

NAJNOVIJE

Po statistici smo odavno mrtvi

nomad smo na Aljazeeri, preuzevši metodologiju londonskog „The Economist“, izračunali da bi prosječnom hrvatskom kućanstvu trebalo 80 godina do prvog milijuna eura zarade. Uz mjesečnu plaću od 700 eura neto, fantazirajući da u svakoj trećoj hrvatskoj obitelji rade dva člana, dvije bi generacije trebale po 40 godina do prvoga milijuna. I to pod uvjetom da svaku kunu, svaki cent, stavljaju na stranu! Da ne jedu, ne piju, ne griju se, nigdje ne stanuju, ne voze se, odijevaju, peru zube, ne gledaju TV, a kamoli puše ili kupuju novine. Dakle, da žive od zraka.

Budući da je sadašnja prosječna plaća oko 30 posto niža od onoga što Hrvati smatraju „osnovnim“ potrebama, minimalni su izgledi da se i za 500 godina stigne do željenog milijuna. Veća je, dapače, vjerojatnost da će principom dug na dug, kamata na kamatu, prosječna hrvatska obitelj završiti u dužničkom ropstvu. Gubeći i ono malo naslijeđenog vlasništva.

Ova računica naizgled ne trpi pogovora. Bešćutni ekonomisti dobro procjenjuju da bi Hrvatskoj godišnji rast od najmanje 5% tek osigurao održavanje sadašnjeg životnog standarda. Od aktualnih – 2% do ciljanih + 5%, zadaća se čini neostvarivom.

Ali, nešto tu ne štima. Anemična krvna slika Hrvatske ipak dobiva stalne transfuzije koje realan život čine znatno boljim nego što ga definira statistika. Jesmo li iz dijaspore dobili 100 ili 50 milijardi dolara od proglašenja nezavisnosti još nitko nije precizno izračunao. Sigurno je samo to da smo dobivali i nastavljamo dobivati. Naš je turizam prihodovao u posljednjih 20 godina najmanje 100 milijardi dolara! Koliko novca stiže našim njemačkim i švicarskim umirovljenicima? Koga od radno aktivnih kolega poznajete, a da, osim plaće, nije zaradio neki honorar ili cash sa strane? Koliko je nekretnina promijenilo vlasnika u posljednjih 20 „kriznih“ godina? Točno je da svakoga dana imamo 700 novih nezaposlenih, ali je također točno da je samo jedna tvrtka sa 700 zaposlenih (TDR Rovinj) uplatila 7 milijardi eura u državni proračun od hrvatske samostalnosti! Možemo mi grintati da nam je poljoprivreda na koljenima, blokirati ceste, prosipati mlijeko, ali ostaje činjenica da je „posrnula“ Hrvatska dvostruko veća izvoznica hrane od tradicionalno poljoprivredne Srbije. Bezbroj je hrvatskih prednosti u odnosu na zemlje sličnog stupnja razvitka, ali se o njima (osim donekle o turizmu) promišlja onako usput, uzimajući ih kao zajamčen dodatak životnom standardu, kao nešto na što ne treba utjecati.

Izjava predsjednika Josipovića da Hrvati samo kukaju umjesto da se prihvate posla požnjela je buru prosvjeda. Da se Josipović prisjetio slične konstatacije Jimmyja Cartera koji je u vrijeme gospodarske krize rekao kako je „američki narod zahvatila bolest“ i zbog toga bio pometen na izborima, možda bi preformulirao svoju rečenicu. Ali, svejedno, hrvatska sadašnjost traži novu, inventivnu terapiju. Nije dovoljno prebrojati nezaposlene, umirovljenike, vanjski dug, kamate, BDP, tečaj kune, odnos izvoza i uvoza, pa iz kompjutora pročitati lijek na kojemu piše – štednja, smanjivanje plaća, otpuštanje državnih službenika, povećanje poreza. To je tako pučkoškolski, ziheraški neinventivno, beskrajno neučinkovito. To nikoga ne liječi.

Piše: Goran Milić,
Direktor vijesti i programa, Al Jazeera Balkans

Izvor: www.poduzetnik.com.hr


VEZANO