30.12.2013.

NAJNOVIJE

Poštovanje, cijenjene dame i gospodo

Poštovanje, cijenjene dame i gospodo. Kao što ste već zaključili samim time što se nalazite na ovoj stranici, krenula je s radom. Friška k’o iz pekare, još miriši na Albaniju. S obzirom na to da me direktor našeg interneta zamolio da prva kolumna bude (donekle) politički korektna, i da bi ipak trebala dati malo osnovnih podataka o meni kao ekstra-vrh piscu, te da tu-i-tamo treba malo spomenuti upornost, želju, htijenje i dobru galvaniziranost (ĆiroTM) ekipe koja stoji iza ovog projekta, ispoštovati ću želju jer me masno plaćaju u sekundarnim sirovinama. Pa krenimo…

 

Da se predstavim. Moje ime i prezime ste već vidjeli kad ste dovukli kursor na ovaj opskurni dio stranice u kojem obitavaju čudna i uglavnom neshvaćena bića, izgubljene karike u evolucijskom lancu. Nije se u međuvremenu promijenilo. Što sam? Uglavnom dvadesetšestogodišnji imbecil s lošim smislom za humor, ali su mi nedavno na fakultetu izdali neki komad papira za tjeranje komaraca, pa sam sada i uspješno nezaposlen. Visok, zgodan i plav. Nisam. Možda visok, ako je 6 stopa i par palčeva visoko. Smatram se puno pametnijim i inteligentnijim nego što jesam (kao i svi), i mislim da o svemu imam nešto pametno za reći (kao i svi). Prezirem politiku, političare, novinare, rukomet, odvjetnike, mladež stranaka, stručnjake za ekonomiju, moderne filozofe i još barem jedno stotinjak drugih profesija i profila ljudi. Ali to ćete u narednim tekstovima i sami zaključiti, ako me prije ne otjeraju. S motkom. Dugačkom. Volim jeftino pivo, skupe cigarete, jeftino gorivo, nogomet, Formulu 1, talijanske automobile i ceste s pravom prvenstva. I žene, ajd… Ovo će vjerojatno biti najpismeniji tekst koji ću ovdje napisati, pošto me gramatika sve manje čupa kako sam stariji, a i lijeno mi je dvaput čitati ono što napišem samo zato kako bih bio siguran da će poneka profesorica hrvatskog jezika ispustiti uzdah zadovoljstva utapajući se u nepreglednim prosto proširenim rečenicama.

 

Možete mirne duše očekivati da će ovdje biti i psovki, različitih oblika nekorektnosti i diskriminacije prema svima (pa onda baš i nije neka diskriminacija, jebiga, čovjek uči dok je živ), otvorenog i iskrenog gađenja prema određenim pojedincima, skupinama, te vrlo vjerojatno i otvorenog pozivanja na linč. Znači, nešto kao Vedrana Rudan, samo manje debilno i bez menopauze. I bez lažne krinke novostečene intelektualnosti upakirane u ukrasni papir od 10 rečenica potpunih govana da bi se popunio prostor. Odmah u glavu, pa makar i promašio. Tako da će vjerojatno za naredne tekstove vrijediti ona od pokojnog Malnara: “Svi vi debili koji ovo gledate…”. I eto, to bi bilo ukratko to, i ovo je bilo previše…

 

2013_12_29_kolmna_hrvoje_1A ništa, uvijek možeš biti kolumnist…

Sad malo o stranici. Hm, vjerujte mi da znam kao i vi, ili manje. Znam samo da me jedan srednjoškolski i fakultetski, (a nažalost i inače), prijatelj nazvao i pitao jesam li zainteresiran da tu hrpu nebuloza koje i inače istresam upregnem u jureća kola prema višem cilju. (Jebote, kakav vrhunski izraz, očekujem Kiklopa k’o Nives.) S obzirom na to da se, na obostrano žaljenje, poznajemo više od 10 godina i jednako dugo se međusobno pljujemo, rekoh može, s tim da mi je odmah rekao da sam potpuno necenzuriran i slobodan trkeljati što god želim, a da će mi on u slučaju tužbe platiti odvjetnika, jer je znao da u suprotnom ne bih pristao. I tako je krenulo. Inzistirao sam na lovi unaprijed, dobio sam ku*ac i obećanja. Što mi je odmah dalo osjećaj već poznatih i dobrano okušanih bivših radnih okruženja. There’s no place like home.

 

No da budem ozbiljan, s obzirom da je zbilja došao s originalnom idejom (ako ćemo lagat’) koja je već lagano bila u pogonu, rekao sam da ću uskočiti iz čiste zajebancije, jer ionako nemam pametnijeg posla, a ako mogu pomoći i usput se ogrebat’ za bespla cugu na nekom partyu, zašto ne? Ovako bih samo čačkao svoje posliće sa strane za neku sitnu lovicu, ovo mi sigurno neće smetati u takvim poslovima, a još nisam dovoljno dugo nezaposlen da bih bacio diplomu gladnim psima, prekvalificirao se u cjevara-izometričara i zapalio na neku sjevernomorsku naftnu platformu. Između ostalog, zar nije nešto najbolje ikad kad vas ljudi šaptom opišu s: “Vidiš, on ti je bio vrhunski intelektualac, završio dva fakulteta, doktorirao i proputovao svijet, ali onda je skontao da je to sve za ku*ac i otad živi kao maloumni klošar.”. Pošto još nisam ni približno dosegnuo taj gospodski nivo, ova kolumna je sasvim dobar početak.

 

Ali da se vratim na ljude zbog kojih ova stranica uopće funkcionira, iako ih još mnoge ni ja ne znam, vjerujem da im treba pružiti podršku. Makar moralnu. Pa makar i ništa ne valjalo. A ako se meni osobno nešto ne bude svidjelo, prvi ću ih popljuvati. Ali ne prije nego što uopće pokušaju. Držim određeni odmak od tog logističkog dijela, jer ne smatram da je moje piskaranje gluposti uopće u rangu posla koji obavljaju ostali sudionici ovog projekta. Ja se zajebavam, oni rade. Valjda.

 

2013_12_29_kolumna_hrvoje_2Puno ljubavi za ove blagdane želi Vam ekipa MojOsijek portala

Naravno, ovom prilikom Vam svima želim čestit i blagoslovljen Božić, i sretnu Novu 2014. godinu. Da nas sve ta 2014. još bolje prožvače i ispljune nego 2013., pa da je sve idealno umrli bi od dosade.

 

ZA PRASETINU – SPREMNI!


VEZANO