07.01.2014.

NAJNOVIJE

Povratak radikalnog nacionalizma?!

“Njima smetaju Romi , nisu ni svjesni da će, ako tako nastave, smanjiti prihod turizma jer tko će doći na Dunav jesti gulaš ako nema kraj sebe cigana da mu svira mađarski čardaš.”

 

KIDAMO NA DESNO?

Polako jenjavaju dojmovi rezultata nedavnog referenduma, referunduma koji je bio samo još jedan potez u partiji šaha između dvije podjeljene strane hrvatskog naroda tzv. katolika i tzv. komunista. Odlučio sam ih tako zvati čisto radi lakšeg raspoznavanja. Na žalost realnost je da treće stane u ovoj državi nema. Možda čak i postoji no uspješnom demagogijom „desnice“ i „ljevice“ u očima puka ona je nebitna. Ovoga puta prednost su ostvarili katolici, dobili su svog novog heroja i borca u liku i djelu Željke Markić.

 

Zanimljiva je povijesna poveznica jačanja nacionalizma i pojavljivanje ideja za uskratu ljudskih prava u vremenu koje slijedi nakon godina 1929. i 2007. Naime, obje godine su označene kao početak gospodarske i financijske krize u svijetu.

 

Gospodarska kriza 1929. koja se očitovala masovnom nezaposlenošću i deflacijom jedan je od uzroka pojavljivanja totalitarnih ideja, nacizma u Njemačkoj i fašizma u Italiji. Jedna od glavnih odredbi tih ideologija je bila ta da su neki ljudi bolji od drugih, jedni su nadljudi(nije Nietzsche kriv) dok su drugi manje vrijedni ili čak i bezvrijedni pa kao takvi nemaju prava tražiti isti tretman kao oni prvi.

 

Financijska kriza 2007. se očituje u, pazi ovo, masovnoj nezaposlenosti i gomilanju vanjskog duga država. Ona je postala uzrokom što na vlast dolaze radikalne desničarske skupine koje ozbiljno koketiraju sa negativnim odlikama nacionalizma (kada bi rekli da je negativna odlika šovinizam, dok je pozitivna domoljublje). Školski primjer ponavljanja povijesti(čuli ste za tu uzrečicu zar ne?).

 

2014_01_07_karta

Dijelovi Europe koje Jobbik smatra da pripadaju Mađarskoj

 

Tako možemo spomenuti Grčku, njih je kriza u Europi najviše pogodila, građani koji su naviknuti na lagodan život i dobre plaće postaju zakinuti za to. Tada dolazi do pobune naroda a sve više jača teška radikalna desnica pod imenom Zlatna zora koja je postala odjednom treća najpopularnija stranka u Grčkoj. Eskalirao je zbog toga mali rat između antifašista i Zlatne zore pa nas mediji često izvješćuju o ubojstvima s jedne ili druge strane, čak i glazbenici moraju paziti o čemu pjevaju da ne bi završili kao reper Pavlos Fissas.  U Mađarskoj desničarski Jobbik sve više dolazi do izražaja i prihvaća sve više sljedbenika. Njima smetaju Romi , nisu ni svjesni da će, ako tako nastave, smanjiti prihod turizma jer tko će doći na Dunav jesti gulaš ako nema kraj sebe cigana da mu svira mađarski čardaš. O netrpeljivosti Francuza i Nijemaca prema muslimanskim imigrantima i Romima da ne pričam. U Italiji je već godinama desničarska stranka Lega Nord u vladi. Predsjednik talijanske vlade Silvio Berlusconi jedino uz pomoć zatupnika Lege Norda može opstati na vlasti. Ta stranka je protiv stranaca i doseljenika.

 

Kako Hrvati uvijek pomalo kasne sa trendovima 2013. godine na scenu stupamo mi. I tako se referendumom zabranio brak između bilo koga izuzev žene i muškarca. Iskreno, kroz cijelu tu medijsku pumpu i opredjeljivanje cjelokupne nacije „za“ ili „protiv“ ja sam bio i ostao indiferentan. Ova „PROTIV“ strana se aktivirala čisto da ovi prvi imaju kakvu takvu opoziciju. Ona „ZA“ strana je cijelo vrijeme naglašavala da je sve osim braka žene i muškarca ne prirodno. Svaki put kad sam čitao o tome smetala mi je ta riječ prirodno. Brak nikad nije bio prirodan, on je društvena konstrukcija osmišljena od čovjeka a ne nešto prirodno. Prirodno je da čovjek mora umrijeti, hraniti se, udisati zrak.

 

2014_01_07_kolumna1

 Hrvatska realnost za vrijeme famoznog referenduma

 

Vratimo se Željkici. Ranije u tekstu sam je nazvao „herojem“. To je iz razloga što da bi se masa mogla pokrenuti i ujedniti oko neke ideje ona treba nekoga heroja kojeg će slaviti i slijediti. Zanimljiv je komentar njemačkog filozofa Petera Sloterdijka koji kada priča o Hitleru ne priča o heroju i osobi koja je imala izuzetnu sposobnost i blještavu karizmu, već njegova podobnost počiva na vulgarnosti i iz toga proistekloj sposobnosti da velik broj ljudi natjera na urlanje iz sve snage. Karakterizira ga kao čovjeka iz mase, kao galamdžiju iz susjedstva kojeg je lako razumjeti. Moram priznati da sam prvi puta ovo čitajući ostao šokiran jer je to bilo nešto sasvim drugačije od karizmatične Hitlerove persone o kakvoj se inače uči. Ako smijem primjetiti, Željkica nema očaravajuću karizmu, ali da je glasna i da je žena iz naroda, to je.

 

2014_01_07_kolumna2

Crtež iz stripa gdje Hitler priča gluposti

 

Osim referenduma jačanju nacionalizma pridonio je i naš nogometaš velikog srca i stereotipne nogometaške inteligencije koji je na stadionu izjavio da je „za dom spreman“. Fascinantne su reakcije na takvo što. Da bi opravdali nogometaša ljudi su počeli čak tvrditi da se on referirao zapravo na Zrinskog i bana Jelačića koji su svojedobno imali svoje inačice te parole. Da, apsolutno sam siguran da svaki Hrvat kad čuje tu parolu prije pomisli na Zrinskog i Jelačića nego na Pavelića i NDH.

 

Situacija je takva da se i Hrvatska ubacila na kartu zemalja u kojima sve više jača nacionalizam nakon izbijanja financijske krize. Ali na žalost to je negativni nacionalizam odbacivanja drugačijih. Ostaje nam vidjeti hoće li se povijest ponoviti ili nam je svijest i obrazovanje na potrebnom nivou koji neće dozvoliti takav rasplet događaja.


VEZANO