18.02.2014.

NAJNOVIJE

Što nam danas znači demokracija?

Riječ demokracija dolazi iz grčke riječi δημοκρατíα, koja pak dolazi od δημος, što znači “narod” iliti „puk“, i κρατειν, što znači “vladati”. Najjednostavnije rečeno bilo bi da demokracija označava vladavinu puka. Taj naziv vjerovatno su skovali Atenjani kako bi njime označili sustav vlasti u Ateni. Tadašnja demokracija razlikuje se od današnje demokracije. Razlika je u dva termina, a to su ravnopravnost i sloboda. Oni se očituju u ravnopravnosti svakog čovjeka pred pravom i jednakom pristupu moći, a sloboda je osigurana legitimiranim pravima i slobodama koje su zaštićene ustavom. Osim toga moderna demokracija za razliku od antičke vjeruje u pravo glasa svih odraslih.

 

Današnja demokracija predstavlja pluralistički politički sustav u kojem se politički ciljevi postižu natjecanjem mnogih političkih subjekata. Problem natjecanja političara u demokratskom sustavu je taj da sve što postižu, postižu lobiranjem. Zastupnici parlamenta raspolažu jednim glasom u donošonju zakonodavnih odluka. Taj glas lobiranjem, najčešće između dvije suprotstavljene strane, dodjeljuju onoj strani od koje imaju više koristi u vidu usluga, materijalnih stvari, položaja i budućih glasovanja. Političar idealist, možda i s vjerom u opće dobro, kada se nađe u labirintu lobija mijenja svoje prioritete, a često u strahu gubitka moći okreće glavu na korupciju. Taj strah gubitka moći uočio je još Nietzche. Nietzsche tvrdi da čovjek pripada zemlji i da treba biti vjeran zemlji. Njegovo učenje se sastojalo i u tome da svijetom ne vlada zakon (logos) nego kaos, i da je život borba. Osnova svega je volja za moći (Nietzsche smatra da ono što čovjek hoće je višak moći), i ovakvu volju ima svaki čovjek, i to se može najbolje izraziti ovim citatom: “U volji sluge našao sam volju da bude gospodar”. U razmišljanju političara moć je najviša vrijednost. U sustavu gdje se pojedine grupe sukobljavaju, utjecaj pojedine grupe ovisi o o njezinoj organiziranosti i o resursima koje iskorištava u borbi za moć (novac, brojčana snaga, znanje). Sve grupe nemaju jednak pristup svim resursima, ali svaka grupa ima neku prednost koju može iskoristiti u političkom procesu. Moć je stoga raspoređena nehijerarhijski i kompetitivno. 

 

2014_02_18_zvone_kolumna_3_slika_1
Volja za moći


Demokracija u narodu funkcionira tako da na izborima opcija s najviše glasova građana pobjeđuje. Pravo puka je da iskoriste svoj glas, ali isto tako imaju pravo da ga ne iskoriste. U slučaju da zakonom nije određen minimalni postotak glasača koji trebaju dati svoj glas na izboru da bude veći od 50%, događa se to da izbore može odlučiti trećina potencijalnih glasača. Naravno ti glasovi trećine se tada dijele u smjeru grupa koje su izašle na izbore. Dakle, demokracija dopušta da izabranu vlast bira većina koja je odlučila prihvatiti svoje demokratsko pravo davanja glasova. Narod koji ne izađe na izbore mišljenja je da jedan glas neće promjeniti ništa.

 

Opću sliku predloženih grupa puku daju mediji. Mediji je oblikuju, a medijima je moguće manipulirati. Propaganda grupe/stranke proizlazi kroz televizijske reklame, novinske članke,velike plakate uz ceste. Glasači glasaju za najbolju medijsku kampanju i za najpozitivnije prikazano lice od strane medija. U drugi plan padaju uvjerenja i programi određene opcije. Propaganda odlučuje vlast, a ne mudrost. Takva je danas liberalna demokracija. Narod ne zna za što ustvari glasa. On ne glasa za pojedince, glasovi se daju skupinama ljudi koje se vode zajedničkim interesom.

 

Uzmimo u obzir i profile glasača, u slučaju da ih samo trećina odluči iskoristiti svoje glasačko pravo, tko je ta trećina? To su večinom pripadnici, simpatizeri i članovi grupa i opcija koje se natječu za vlast. Oni mogu biti dio njih iz uvjerenja, povijesti grupe ili iz potencijalne koristi. To dovodi do zaključka da grupa koja prikupi najviše članova prije izborne kampanje pobjeđuje. Prikuplja ih lobijima i obećanjima koristi. Rijetki su oni koji su uz neku stranku samo iz ideala. Za pravo glasa dovoljno je biti državljanin i biti punoljetan. Obrazovanje nije uvjet. Dakle, ljudi koji nemaju znanja o biti državnih problema i državnom upravljanju odlučuju tko će upravljati državom.  Upravljanje državom vjerojatno je jedan od najvažnijih poslova a narod može odlučiti da državom upravljaju neupućeni i nestručni ljudi. Zašto da narod odlučuje o državnom proračunu, kad su u tome daleko stručniji ekonomisti, zašto da donosi zakone, kad su u to bolje upućeni etičari i pravnici? Zašto narod odabire vlast kada za to nije kompetentan i nema potrebno razumijevanje političkih pitanja.

2014_02_18_zvone_kolumna_3_slika_2.gif
Glasač na putu od birtije do mjesne zajednice, dan izbora

Tržište se pokazalo prijeko potrebnim elementom uspostave i opstojanja liberalne demokracije, ali u isto je vrijeme tržište, potičući nejednakosti u ekonomskoj, a time i političkoj moći, nepovoljno za razvoj demokracije. Robert A. Dahl je pokazao da je liberalna demokracija otvoren i proturječan projekt koji ujedinjuje različite i često nesukladne elemente – slobodu i jednakost, konkurenciju i konsenzus, vodstvo i participaciju. Demokraciju možemo gledati kao nešto plemenito, utopistički ne zaživljeno. Ona je takva kakva je zbog ljudi.

 

Platon je svojevremeno bio žestoki protivnik demokracije, zastupao je aristokraciju. Dok se kroz tijek povijesti ta riječ povezala sa bogatim slojem društva i vlastodršcima,  riječ aristokracija zapravo znači „vladavina najboljih“. Pravi kontekst te riječi se izgubio kroz vrijeme a doživio je konačan slom od vremena Francuske revolucije 1789. kada su ga revolucionari suprotstavili kontekstu riječi demokracija. Platon je zastupao aristokraciju u kojoj su na vlasti trebali biti najbolji, ali ne zbog svog porijetla, već zbog mudrosti. On se zalagao za podjelu poslova i dužnosti kako bi se što bolje organizirala država, svatko treba raditi ono što najbolje zna, prema tome samo rijetki trebaju vladati državom, i to oni koji su najmudriji, pošto je mudrost nužna osobina za dobro upravljanje državom.

 

2014_02_18_zvone_kolumna_3_slika_3.gif
Oš? Neš?  Najbolje da uzmeš

Sustav koji te silom tjera da vjeruješ i podržavaš postojeći sustav ne pruža privilegiju slobodu misli. Demokracija danas je takva, svjetske sile koje promiču demokratske nazore nemali broj puta su nametnuli demokraciju oružanim napadom na zemlju(Irak, Libija…) Takve akcije se kose sa fundamentalnim temeljima demokracije. No ne želim ja reći da je diktatura dobra a demokracija loša, nego da je demokracija uspješna samo kao nadgradnja drugim društvenim i ekonomskim postignućima.

 

“The English think they are free. They are free only during the election of members of parliament.”
Jean Jacques Rousseau

 


VEZANO