Tag Archives: art festival osijek

16. Performance Art Festival: Politička tijela

16. Performance Art Festival pod nazivom „Politička tijela“ održat će se u Osijeku 14. ­i 15. listopada 2016. Kustosica 16. izdanja festivala je Radmila Iva Janković, a festival predstavlja umjetnike: Mariu José Arjona (Kolumbija), Mariu Adelu Diaz (Guatemala/Kalifornija), Sinišu Labrovića (Hrvatska), Marka Markovića (Hrvatska/Austrija) i Teresu Margolles (Mexico). Organizator festivala je udruga M-art, uz suorganizatore: Muzej likovnih umjetnosti Osijek i Grad Osijek. Festival se održava u Muzeju likovnih umjetnosti i na lokacijama u javnom prostoru.

PROGRAM FESTIVALA:

Petak, 14. listopada

Maria José Arjona: Birdcage / Kavez
19:00 – 21:00 h, Muzej likovnih umjetnosti

Teresa Margolles: Incision / Rez
video, 25’52’’, 2016. (dokumentacija performansa, Zürich, Löwenbräu, 1. 6. 2016.)
Ljubaznošću galerija: mor charpentier (Pariz) i 12-14.org contemporary (Beč)
21:30 – 22:30 h, Muzej likovnih umjetnosti

Siniša Labrović:  Umjetnika boli kurac za sve
22:30 – 23:00 h, Muzej likovnih umjetnosti

Marko Marković: Pogledaj sine
00:00 h, parkiralište ispred teretne porte Vodovoda Osijek
(prilaz iz Ulice Tina Ujevića, na kraju Ulice Adama Reisnera, pored vrtića Potočnica)

Subota, 15. listopada

Maria Adela Diaz: In Transit / U tranzitu
11:00 – 14:00 h, na rijeci Dravi, u blizini pješačkog mosta

Razgovor i završno druženje sa sudionicima festivala
16:00 – 17:30 h, Muzej likovnih umjetnosti

POLITIČKA TIJELA
Danas, baš kao i kasnih šezdesetih, kada se performans tek pojavio kao medij iskazivanja otpora i neposluha, umjetnici ništa manje radikalno tijelom reagiraju na političku stvarnost.

Francuski sociolog i filozof Henri Lefebvre tijelo je definirao kao sredstvo kojim proizvodimo sebe kao društvena bića, kojim proizvodimo društveni prostor. Umjetnici svojim gestama potvrđuju i reprezentiraju tu tezu, makar češće u obrnutom smjeru, budući da taj isti društveni prostor u odnosu na tijelo djeluje i kao razarajući agens.

Tijelo, kako ga tumači Giorgio Agamben, priziva eksplicitnu pojavnost, goli život (zoe), i istodobno njegovu političnost (bios). Nositelj je potencije – duboko individualnog osjećaja slobode, ne samo u smislu činjenja, nego i ne-činjenja koje odbija biti moranje podređeno nekoj izvanjskoj moći, ali istodobno je i stalna meta represije, mjesto poroznih granica u koje izvanjska moć neumoljivo prodire već samim njegovim postojanjem.

U kriznim situacijama, u kojima dolazi do odvajanja humanitarnog i političkog te rascjepa između ljudskih i državljanskih prava, definicija umjetnosti koju je ponudila kubanska umjetnica Tania Bruguera doima se okrepljujućom: „Umjetnost je prostor ranjivosti u kojemu se rastvara ono što je društveno kako bi se stvorilo ono što je humano“. I uopće nije slučaj da performans kao umjetnički oblik otpora, kao neprestana potreba za ponovnim preispitivanjem pojmova integriteta, identiteta, isključenosti, drugosti i drugačijosti, još uvijek i istom snagom izranja na prostorima i u vremenima izraženih političkih i socijalnih tenzija.

Velik poticaj u odabiru teme koja u posljednjih dvadesetak godina ne prestaje biti aktualna na hrvatskoj sceni bili su, primjerice, prvi ratni, ali i kasniji performansi Slavena Tolja, u kojima tijelo umjetnika, izloženo neprestanoj vjetrometini, reprezentira poprište križanja i sudaranja osobnih i društvenih procesa. S druge strane, otkrivanje bogate i žive, ali u Hrvatskoj malo poznate umjetničke scene Južne Amerike pokazalo se kao izazov koji je presudio o odabiru teme. Sučeljeni sa situacijom kršenja ljudskih prava, dugoročnim posljedicama građanskih ratova, nasiljem, kriminalizacijom žrtava, kulturom šutnje, dubokim socijalnim i ekonomskim nejednakostima, gubitkom povjerenja u korumpirane strukture moći, ali i globalnim stanjem politike kada je riječ o ‘drugosti’, južnoamerički umjetnici, a napose umjetnice posljednjih godina u svojim snažnim iskazima reagiraju – tijelom.

 

16. Performance Art Festival realiziran je sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Organizator: M-art, Ribarska 1, Osijek
Suorganizatori: Muzej likovnih umjetnosti i Grad Osijek

Mjesto održavanja:
Muzej likovnih umjetnosti, Europska avenija 9
Lokacije u javnom prostoru (parkiralište ispred teretne porte Vodovoda Osijek, prilaz iz Ulice Tina Ujevića / pored vrtića Potočnica; na rijeci Dravi, u blizini pješačkog mosta)

Direktor festivala: Ivan Faktor
Kustosica: Radmila Iva Janković
Asistentica kustosice i koordinatorica festivala: Ana-Marija Koljanin
Vizualni identitet: Ivan Klis

Zahvale:
Galerija mor charpentier, Pariz
Galerija 12-14.org contemporary, Beč

Posebne zahvale:
Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Motonautički klub Neptun, Osijek