Tag Archives: hrvatska najgora

Obrazovanje: Hrvatska najgora u EU, a Slavonija na hrvatskom dnu

Nejednakost u obrazovnom sustavu u Hrvatskoj nije samo rezervirana za škole. Ona je prisutna već i na predškolskoj razini, o čemu govore podatci kako je u slabije razvijenim županijama, posebice onima istočno od Zagreb te onima koje obuhvaćaju veća ruralna područja, drastično manje djece koja su prije polaska u školu kontinuirano obuhvaćena predškolskim programima.

Naime, prema Državnom zavoda za statistiku, uz Virovitičko-podravsku i Brodsko-posavsku županiju, u Osječko-baranjskoj županiji najmanji je obuhvat djece u predškolskim ustanovama u dobi od 0 do 3 godine te od pete godine do polaska u školu gdje Osječko-baranjskoj županija bilježi četvrti najmanji obuhvat djece u predškolskim ustanovama. Nije puno bolja situacija ni kada je u pitanju skupina od treće do pete godine, gdje se Osječko-baranjska županija po broju djece u vrtićima pozicionirali tek na 14. mjesto. Paralelno, očekivano, najviše djece u svim predškolskim dobnim skupinama pohađa predškolske programe u Gradu Zagrebu, Istaraskoj, Zagrebačkoj, Dubrovačko-neretvanskoj i Primorsko-goranskoj županiji.

Tradicionalni odgoj

Stručnjaci ovakvu situaciju pripisuju tradicionalnom odgoju u kombinaciji s većim brojem proširenih obiteljskih zajednica pod istim krovom, odnosno situacijom u kojoj se nezaposleni ili umirovljeni članovi obitelji, po inerciji, brinu o djeci dok su im roditelji na poslu. Dok roditelji te djece u manjoj mjeri shvaćaju da boravak mališana u jaslicama i vrtićima nije organiziran isključivo radi samog čuvanja djece za radnog vremena roditelja već i zbog socijalno-edukativnog sadržaja. Upravo je to slučaj u Osječko-baranjskoj županiji, odnosno gradu Osijeku.

– Kako predškolski programi do dobi pred sami upis u školu nisu obvezi, roditelji pronalaze druge načine zbrinjavanja djece. Priklanjaju se tradicionalnom načinu razmišljanja da dijete ne treba izlagati prerano institucijama. Zato djeca, prije svega ona u dobi do tri godine, ako ikako mogu, ostaju kod kuće s djedovima i bakama. Što je često veći napor nego olakotna okolnost za roditelje s obzirom na to da je danas puno djedova i baka još uvijek u radnom odnosu. Riječ je o roditeljima koji cjelovite predškolske programe doživljavaju kao nužno zlo. Što se, od dobi od šest mjeseci do prve godine života još može shvatiti, no takvo je razmišljanje poslije bezrazložno. Brojna su istraživanja, ali i praksa potvrdili kako djeca do tri godine imaju veliku sposobnost učenja – kaže prof. pedagog Svjetlana Takač, ravnateljica ustanove Dječji vrtić Osijek.

Novac za vrtić

No, ipak, nisu sva djeca na čuvanju kod baka i djedova zbog tradicionalnog razmišljanja, već i zbog – novca. Istraživanje udruge BABE i FPZG-a pokazuje kako najveći broj roditelja djece koja idu u predškolske ustanove boravak djece plaćaju oko 35 posto od ekonomske vrijednosti, odnosno između 701 i 800 kuna. Najjeftiniji boravak u predškolskim ustanovama je u velikim gradovima središnje Hrvatske, dok je najskuplji u slabije razvijenim u kojima lokalna samouprava nema novca za izdašnije subvencije.

Spomenutih 700 do 800 kuna mjesečno samo za vrtić ili jaslice za mnoge obitelji, previše je, pa tako i za obitelji u Osječko-baranjskoj županiji. Posebno kada su u pitanju one s više djece predškolske dobi. Za primjer, u jasličkim i vrtićkim jedinicama pod kapom ustanove Dječji vrtić Osijek cjelodnevni boravak djeteta plaća se 640 kuna. Stoga ne čudi da prihodi utječu na odluku da li dijete poslati u vrtić ili ga prepustiti na brigu članovima obitelji. Za usporedbu, u Gradu Zagrebu djeca iz obitelji koja imaju i dvostruko veća primanja po članu od onih za područja Osijeka za mališane plaćaju vrtićki smještaj tek 150 kuna.

Ivana SOLAR