Tag Archives: kino

Moj Osijek – nekad i sad

Naše legice i lege razasuti po cijelom svijetu sa sobom su ponijeli sjećanja na djetinjstvo i mladost, putnu torbu i puno gorčine u srcu jer im je netko život preokrenuo naglavačke. Ponijeli su slomljene snove o normalnom životu…

Gdje stanuju legice i lege? Koje su im danas adrese?

Da nema Facebooka ne bismo ni znali gdje smo sve rasuti po svijetu – od Irske, Njemačke, Kanade do Australije. Ponekad se čini kao da je bilo prije 50 godina, a uglavnom se radi o legicama i legama koji sada imaju 26 ili 30 i više godina…moj Osijek

Što su naše legice i lege, osim putne torbe i ogorčenja, ponijeli  u svijet?

Sjećanja?

Na Tvrđu, klupe u parkovima… Neki na ratne dane i skupljanje gelera po kvartu, sjećanju na dane kada smo još kao srednjoškolci stajali ili kako se to kaže ‘visili’ ispred Vege .

Pušili svoje prve pljuge i eksperimentirali s onovremenim koktelima koji nisu bili zvučnih naziva kao: Screwdriver, Sex on the beach ili Blue Frog… Miksali smo jeftinjaru od Ribara i kolu koje smo kupovali kod Buce . Sjećanje na dane kada su razne ekipe počele piti ‘na vrijeme’ da bi se stigli otrijezniti i doći kući relativno normalni.

Imali smo tu našu „pijanu promenadu“ koja je bila uvertira za sve ono što je kasnije bilo u Tvrđi . Ta ,,pijana promenada,,  bila je mjesto prvih poljubaca, veza, pjesme i plesa ali i ponekih šora. Kada su se stvari rješavale na ulici, a ne kao danas zvanjem policije sa svaku sitnicu koja je nama nekada bila normalan dio odrastanja . Znalo se tko je druker, a tko baba.

Bijela lađa je još bila tamo, a Facebook-a bilo nije.

Sanjali smo kao klinci razne snove pune vjere u budućnost da će naša ekipa zauvijek biti tu, da će neke ljubavi trajati cijeli život. Sanjali smo da će i naša djeca baš kao i mi odrastati uz rijeku Dravu i živjeti tamo gdje smo mi njihovi očevi i majke živjeli i najljepše trenutke u životu doživjeli.

Vrijeme Posha kad su se neki rado skidali (mislim samo na majice ;) ) pa plesali po stolovima u vrijeme kada je Tvrđa bila krcata našim legicama i legama,a dok je hit pjesma bila Obsesion na koju su mnoge legice sanjale romantične snove.

Bilo je to čudno vrijeme kada u Q klubu nisu svirale cajke , a na ulazu je bio Švabo. Cajke su krenule ubrzo ali i dalje se znalo da ako nisi imao cipele nisi mogao ući u klub. U Lunu je išla ,,elita,,

Svatko je imao svoju bazu, klupu, klapu i svatko je znao svoje mjesto. Trg je bio bez podnog grijanja, a Eurodom nije bio ni u planu . Oba kina u centru su bila u funkciji, a Boro je prodavao ruže dok je Đokica žicao kunu.

Želja je bila zakon kada smo se spuštali do otoka i onda uz špagu na nekom grbavom drvetu na ,,otoku,,  bacali se u Dravu pa pješke cestom hodali natrag do Želje i skakali sa mosta u Dravu.

Nije bilo Portanove ili Avenue Malla ali i dalje smo svi bili normalno odjeveni, nabrijani, mladi i puni snova.

Snova koji su bili puni optimizma i vjere u dobro, ali onda je počelo odrastanje

Vegu su zatvorili , a i Cocktail. Posh je promijenio ime, a Švabo je odselio. Promijenili smo stil odijevanja i prestali smo biti reperi, metalci, rokeri. A i tehno je izlazio iz trenda. „Pijana promenada“ je „zatvorena“ i nema više alkohola na javnim mjestima. Na Želji su nasuli kamenje, a otok na Dravi više nije otok.

Neki su u braku, neki su se razveli, a neki još traže pravoga i pravu. Vrijeme je napravilo svoje u kratkom roku.

Ali..

Mnogi su otišli na sve strane svijeta i danas kada bi htjeli okupiti sve one sa kojima smo naše dane proveli mnoge ne bi u gradu pronašli.

Oni  nisu otišli zato što su željeli otići . Otišli su jer nisu imail izbora nisu imali posla, a drugi su im ukrali snove.

Razni foliranti koji nisu bili dio ekipe, ni tvoje ni moje, postali su sami sebi dovoljni i ne mare za naš grad za tebe i mene jer njima tvoj i moj Osijek nije dio srca. Oni su oni koji ne žele da se sjetimo,da govorimo drugima kako je bilo i nosimo gorčinu u sebi.

Trebamo se sjećati i podsjećati naših trenutaka i lijepih mjesta u gradu.

Pričati priče generacijama koje dolaze jer sadržaj ove priče nije iz pretprošloga stoljeća.

Sjetimo se svojih snova, prošetajmo uz Dravu i sjetimo se onih koji više nisu s nama u gradu onih koji su trbuhom za kruhom morali otići iz svog grada i svoje domovine.

Stalno se nešto pitamo, a ne pitamo se: dokle ćemo tolerirati da se sa našim Osijekom poigrava?

Završit ću s najljepšim stihovima o našemu gradu Osijeku koje je napisao i skladao Branko Mihaljević, rođeni Zagrepčanin, hrvatski skladatelj, književnik, novinar i radijski urednik koji je Osijek volio ljubavlju koju najbolje opisuju ovi stihovi, himna našega grada.

Moj Osijek

,,Moj Osijek pun je sunca,
uz Dravu miran i tih,
za mene ostat’ će uvijek
najljepša pjesma i stih. Moj grade pored Drave,
tu mladost moja je sva,
u svakom kamenu tvome
krije se ljubav bez dna.

Kad svjetla gasnu
i mjesec se pojavi mlad,
na obali Drave
umoran odmara grad.

Moj Osijek pun je sunca
uz Dravu miran i tih,
za sve nas ostat’ će uvijek
najljepša pjesma i stih.

Najljepša pjesma,najljepši stih,
najdraži grad!

 

Autor: Filip Kuštro