Tag Archives: prijatelji

Prijatelji stari, gdje ste?

Svi smo mi upoznati kako nam pola gradi po novome prima poštu u Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, ali ponajviše Irskoj. Svi mi znamo barem nekoga tko je otišao iz ove đungle od domovine, a mi u Osijeku pogotovo. Ja sam imam barem sedam prijatelja koji su pustili duge kandže da mogu guliti narandže i mrkve u Irskoj, njih je dvoje na specijalizaciji u Njemačkoj, a jedan se genijalac kojeg znam sjetio biti soboslikar iliti moler u Italiji gdje stan od 80 kvadrata prekeči za 6 000 eura. Ima bijelu uniformu baš kao i neki doktor, a zaradi isto sa šest razreda osnovne škole.

Slike i poveznice na Facebooku dolaze mi samo izvana. Moji se prijatelji i dalje druže po pubovima u Irskoj, redaju piva i objavljajuju pijane statuse, dok ja evo već peti mjesec provodim svaki vikend na kauču u dnevnoj sobi, pijem u samoći i jedem bobi flips. Od muke više ni ne provjeravam društvene mreže. Ne mogu ih gledati kako bez mene uživaju, slave rođendane i idu na koncerte raznih glazbenih velikana, a ja pizdim jer u Osijek dolazi Crvena Jabuka.

Ali ja ne mogu ići za njima. Student sam, i to ne neki svježi. Na četvrtoj sam godini pa mi se malo glupim čini sad sve to prekidati samo kako bih gnječio krumpire ili raznosio novine po Irskoj. Već kad sam dogurao ovoliko, pa mogao bih još to malo što imam odguliti, ponjeti svoju diplomu sa sobom i naći posao u struci. Ali to nije jedini razlog zašto neću ići za svojim prijateljima. Da sam upisao medicinu, za dvije godine bih bez problema mogao liječiti upaljene prostate kao specijalizant bilo gdje u svijetu. Da sam upisao građevinu, mogao bih projektirati kućice za pse i u Španjolskoj i u Tunguziji. Da sam upisao ekonomiju, još bih si prije tri godine kupio diplomu i sad bih već krao na veliko po Francuskoj i Papua Novoj Gvineji.

Ali ne, ja sam morao upisati pravo koje spada kao jedan od ”tih” fakulteta s kojim sam vezan za Hrvatsku. Nema kruha za hrvatske pravnike u inozemstvu. Zašto? Pa zar ne bi bilo krajnje bedasto od mene kao budućeg odvjetnika da dođem u sudnicu u Engleskoj bez halje i perike samo zato što to nije običaj u Hrvatskoj; da branim svog klijenta po našem zbrčkanom Obiteljskom zakonu u sofisticiranoj Nizozemskoj ili da jebem potugalskom sucu majku jer nije pored svog, stavio i grb moje zemlje.

No ja sam svoje mjesto u ovoj zajednici prihvatio i teško mi je vidjeti kako mi prijatelji odlaze. Ali puno ljudi odobrava što nam se pola države iselilo. Vjerojatno zato što se vjeruju da se sada pravi veliko čišćenje u liniji za posao. Reset društva. Konkurencije nema jer se ista pametno odselila. Ali moja konkurencija ostaje tu jer su i oni baš kao Leonardo DiCaprio u Titanicu lisicama vezani za ovaj brod koji tone. Ima nas vezanih na sve strane. Ne samo nas budućih pravnika. Ta gdje će profesorica hrvatskog predavati ovaj nadasve komplicirani jezik sa sedam padeža, slovima ćčšđž i kobasicama od riječi bez samoglasnika. Gdje će on uopće biti potreban?

Ali ja sam umjereni optimist. Ne dam se i nadam se da će sutra biti bolje. Živim u nadi da će Hrvatska proždrijeti sve zemlje svijeta i da ćemo postati gospodarska velesila na čelu najjače organizacije na svijetu. Ma kojih G8? Ovo će biti G1!

Borna Marjanović