Tag Archives: zabrana

Ako u bolnicama brane pušenje, zašto ne zabrane i meso?

SVJETSKA zdravstvena organizacija smatra da su slanina, šunka i kobasice uzročnici raka u jednakoj mjeri kao i pušenje, dok mesne prerađevine svrstava u istu kategoriju kancerogenih uzročnika kao i azbest, alkohol i arsen. Svjetski fond za istraživanje raka preporučuje čim manju konzumaciju suhomesnatih proizvoda – idealno bi bilo da ih uopće ne konzumiramo.

A tu su i uvjerljivi dokazi da, u usporedbi s prehranom temeljenom isključivo na biljnoj hrani, konzumacija mesa skraćuje život te ljude čini bolesnijima i debljima.

Unatoč tome, zdravstveni sustav dozvoljava otvaranje restorana brze hrane u bolnicama.

Pacijenti mogu svakodnevno birati između bogate ponude mesnih jela. Pire-krumpir, goveđi složenac i svinjetina sa slatkim čili umakom i rižom preporučuju se kao „zdraviji odabir“.

Premda se pacijenti mogu baciti na životinjsko meso koje uzrokuje bolesti, to ne znači da se mogu u potpunosti prepustiti hedonizmu. Zahvaljujući potpunoj zabrani pušenja, mesojedi koji bi se poželjeli opustiti uz cigaretu nakon jela to ne smiju učiniti, navodno zbog dobrobiti sebe i drugih.

Ili izbor za sve, ili zabrana nezdravog ponašanja

Kako je moguće da bolnice s razlogom zabranjuju cigarete kao jednu općepoznatu prijetnju po zdravlje, no istovremeno potiču konzumaciju mesa? Nema nikakvog smisla promicati jednu poznatu opasnost, a istovremeno zabranjivati drugu. Ili treba dozvoliti svima slobodu izbora, ili treba zabraniti „nezdrava ponašanja“, no ne možete imati i jedno i drugo. Ako zabranjujete pušenje, morate zabraniti i meso, koje nanosi daleko više štete životinjama, okolišu i ljudima u odnosu na pušenje.

A ako ne zabranjujete meso, onda ne možete zabraniti niti pušenje. Pa, što ćemo onda odabrati? George Orwell je u svojem distopijskom romanu “Tisuću devetsto osamdeset četvrta” razvio ideju dvomisli kako bi opisao zabrinjavajući fenomen u kojemu istovremeno prihvaćamo kao istinita dva međusobno proturječna stajališta, potpuno nesvjesni da postoji ikakva kontradikcija.

Kod dvomisli, ne primjećujemo čak ni najupadljivija proturječja. Na primjer, većina ljudi smatra se ljubiteljima životinja – otprilike polovina svih domaćinstava u Velikoj Britaniji ima kućne ljubimce – no procjenjuje se da su samo između dva i deset posto Britanaca vegetarijanci (jedu mliječne proizvode i jaja), dok su manje od jedan posto Britanaca vegani (ne jedu niti ne koriste ništa što je životinjskog porijekla). Stoga se čini da je najmanje 50 milijuna ljubitelja životinja u Velikoj Britaniji spremno jesti ih, što je i više nego neobično.

Opravdanja

Svi smo vidjeli ljude kako jednom rukom stavljaju novac u kutije za sakupljanje dobrovoljnih priloga za udruge koje skrbe o životinjama, dok u drugoj ruci drže hamburger. Međutim, čak i izravno suočeni s tim apsurdom, većina nas ne primjećuje problem. Vidimo ga tek onda kada smo za to spremni. Dotad pronalazimo najrazličitija opravdanja: „kućni ljubimci su nešto drugo“, „svinje i postoje da bi ih se jelo“, „na farmama se dobro odnose prema životinjama“, „životinje je moguće zaklati na human način“, i slično.

Dvomisao postoji zato jer neprestano dijelimo svijet na odvojene „paketiće“. Pušenje je pitanje zdravlja. Meso je normalno. Alkohol je loš. Zabrana prikazivanja duhanskih proizvoda predstavlja promicanje zdravlja. Izlaganje dijelova tijela zaklanih životinja u supermarketima je prirodno. Nelogična stajališta djeluju kompatibilno ako zamaglimo ono što ih povezuje.

Pušenje je čvrsto zapakirano u paketić s natpisom „vrlo loše po vaše zdravlje“, dok se meso nalazi u sasvim drugom paketiću s natpisom „uravnotežena prehrana“ ili „morate jesti proteine“. Dokle god na svijet gledamo u izoliranim blokovima, možemo izbjeći ozbiljno promišljanje i očuvati status quo. Potrebno nam je više prigoda da počnemo istinski razmišljati sami za sebe. A gdje je bolje započeti neko od zdravstvenog sustava, koji bi nam trebao ponuditi uravnotežene informacije o različitim životnim odabirima, a ne samo o onima čija je zabrana u modi.

*David Seedhouse je profesor vrijednosnih praksi na Sveučilištu u Worcesteru. U proljeće će objaviti svoju novu knjigu Promišljena zdravstvena skrb: Praktičan vodič prema moći osviještenosti.

 

 

Izvor: index.hr

David Seedhouse, The Guardian/S engleskog preveo Vedran Pavlić