29.05.2015.

NAJNOVIJE

Umijeće je i trošiti, a ne samo namicati

Ni rođenoj supruzi iz straha od širenja glasina nisam obznanio za koga bih glasovao na nedavnom referendumu o braku. Da sam glasovao… velim. Jer nisam. Život me odveo u Sarajevo, a to znači prijavljivanje u konzulatu, embahadama, imate li ovaj papir, onaj… hajde, pomislio sam, pobijedit će netko i bez mog jednog glasa. U ranoj starosti, zaslužio sam život s više komocije, a manje obveza.

A baš taj izraz „komocija“ povod mi je za ovaj tekst. Jedan je novinar napisao na Facebooku kako se „gnuša nad komocijom udruge Željke Markić koja će u ovoj krizi tako neodgovorno potrošiti 40 milijuna kuna poreznih obveznika…“ I sve do zatvaranja biračkih kutija, a i nakon toga, skupina PROTIV isticala je nepotrebni trošak (čak i Predsjednik Republike osobno) koji će snositi „porezni obveznici“.

Po hrvatskom običaju, svatko se hvalio svojom pričom. Oni ZA svojom uvjerljivom, dvotrećinskom pobjedom. Oni PROTIV i dalje mašu s „komocijom“ i troškom od 40 milijuna kuna.

Raščlanimo li tih 40 milijuna, podijelimo li ih na 4 milijuna Hrvata, ispada da je u prosjeku referendum stajao svakog građanina po 10 kuna. A kome su išli novci? Pa opet većinom, hrvatskim građanima koji su dežurali kod biračkih kutija, jeli hrvatske sendviče s hrvatskim putrom i kulenom. I na svoje dnevnice platili porez hrvatskoj državi.

Za razliku od tog „komotnog troška“, naši su se ministri nepuna dva tjedna prije referenduma hvalili novim paketom državnih obveznica od 10 milijardi kuna. Kojim nećemo plaćati naše sendviče i dnevnice nego vraćati strancima kamate na dugove. I usput smo zacrtali državni proračun za iduću godinu s planiranim manjkom od 16 milijardi kuna. Te dvije male „komocije“ stajat će svakog hrvatskog građanina po 6.500 kuna (u prosjeku), što je samo 650 puta više od referenduma.

U medijskom i virtualnom svijetu, više se debatiralo o „komociji“ referenduma i skupom automobilu sisačke političarke, nego o stotinama puta važnijim državnim rashodima. Ali. Već dugo s time živi suvremena Hrvatska. Stavke u budžetu su inače komplicirane, a političari i mediji ih dodatno zamućuju. Upućuju na Markićku i Lovrićku kao krivce za naš težak život. Na kafedžije koje prikrivaju 10 kuna. Jer, valjda bi se trebalo podrazumijevati da svaka hrvatska vlada ima dovoljno mudrosti da pametno troši novac iz budžeta. Samo im ga treba namaći, oni trošiti znaju.

I to je najveća zabluda. Pitajte Švicarce. Što je važnije – zaraditi ili znati trošiti (štedjeti)?

Piše: Goran Milić,
Direktor vijesti i programa Al Jazeera Balkans

Izvor: www.poduzetnik.com.hr


VEZANO