U četvrtak, nakon navedenoga incidenta ravnateljica je odlučila sazvati sastanak posebno za 3. i 4. razrede na kojima je obećala objasniti zašto nastava počine u 07:00, te još neke stvari koje bi zanimale učenike... U vezi s time smo odlučili provesti i sljedeću anketu, te saznati što učenici misle o svemu. Prvo pitanje što smo im postavili bilo je podržavaju li ovaj protest. Naš prvi sugovornik je izjavio: „Smatram da je ovo bilo jedino moguće riješenje. Pokušali smo se obratiti ravnateljici, no nismo uspjeli jer je uvijek imala nekog drugog posla. Došavši u školu i sam sam se šokirao, ali pozitivno jer je netko imao petlje.“. Naša sljedeća sugovornica bila je sličnoga mišljenja: „Smatram da ovo nije najbolji način za pokazati mišljenje, no ako nije išlo drugačije, nekako se ipak moralo. Neznam... Mislim da je to ok. Nije ništa ni uništeno, tako da...“. Krenuli smo dalje, no ovaj puta s novim pitanjem... Sadašnje pitanje je bilo u vezi sastanka (Kako je prošao i misle li da će se išta promijeniti). Prvi ispitanik nam je odgovorio: „Od sastanka nije bilo apsolutno nikakve koristi. Dali su nam objašnjenja za koja iovako-ionako već znamo. Kad bi ih pitali nešto konkretno, odgovarali bi kako njih to ne zanima... Baš nikakve koristi!“. S njegovim mišljenjem složili su se i ostali ispitanici, a i ja sama. Od sastanka stvarno nije bilo nikakve koristi. Kada sam ravnateljici prigovorila kako to i nije baš humano prema učenicima koji putuju, te se moraju buditi u 5 sati, i onda stajati pred školom sat vremena na hladnoći (Ah, opet taj GPP i raspored vožnje buseva), ona je samo slegnula ramenima... Na drugi dio našeg pitanja, odnosno, misle li učenici da će se nešto promijeniti nakon incidenta, odgovori su bili uistinu raznoliki. Jedna od sugovornica je izjavila: „Mislim da će se konačno nešto promijeniti! Shvatili su da nama sat vremena sna znači uistinu puno i bilo bi fer da onda naprave nešto u vezi toga. A barem oni uvijek govore da idu samo u korist učenika, tako da... Mislim da će se poboljšati stanje.“. Naš sljedeći sugovornik bio je potpuno suprotnoga mišljenja: „Ne vjerujem ja da će se išta promijeniti. Sudeći po sastanku na kojem nisu rekli apsolutno ništa, a i ovako, vidim da nisu baš spremni za promjene, tako da... Šteta truda onih koji su nosili sve te stolove.“

Mišljenja o ovome slučaju dosta se razlikuju. Svaki učenik ima neko svoje viđenje ovog protesta i svoje mišljenje kako će se stvari dalje razvijati... Na nama je da pričekamo još neko vrijeme i uvidimo hoće li se stvari zaista promijeniti ili će se učenici i dalje morati snalaziti i na sve moguće načine pokušavati opravdati prvi sat jutarnje smjene...