11.02.2014.

NAJNOVIJE

Završeno predavanje Sindrom izgaranja – Burnout

U sklopu projekta “Bolja kvaliteta života kroz poboljšanje sustava palijativne skrbi”, održana su četiri predavanja na temu “Sindrom izgaranja – burnout kod zdravstvenih radnika u području palijativne skrbi”.  Nositelj projekta je Dom zdravlja Osijek, a partner u projektu je Dom zdravlja Novi Sad. Projekt se provodi u sklopu IPA programa prekogranične suradnje Hrvatska-Srbija.

 

Glavni ciljevi projekta su poboljšanje opće kvalitete zdravstvenih i medicinskih usluga u palijativnoj skrbi, prijenos dobre prakse i iskustava u prekograničnoj regiji na području rana, prevencije i kaheksije, te pružanja psihosocijalne podrške. Predavanje o sindromu izgaranja održano je kao dio pružanja psihosocijalne podrške obiteljima terminalnih pacijenata, te medicinskim djelatnicima koji su godinama okruženi teško oboljelim osobama i njihovim obiteljima. Dva su predavanja održana za stručne medicinske djelatnike, dok su druga dva bila otvorena i za sve zainteresirane građane Osijeka, te cijele regije.

 

O sindromu izgaranja u kontekstu medicinskog rada, ali i svih drugih životnih situacija, govorile su Branka Kandić-Splavski, dr. med. spec. opće medicine iz Doma zdravlja Osijek, i psihologinja Olivera Stojšić, dipl. psiholog iz Doma zdravlja Novi Sad.

 

Burnout ili sindrom sagorijevanja poslom rezultat je trajne ili učestale emocionalne opterećenosti nastale uslijed intenzivne brige za drugoga i pružanja pomoći drugima. Pojam sagorijevanja upotrebljava se u pomagačkim profesijama koje su često izložene stresnim situacijama.

 

Uzroci nastanka sindroma sagorijevanja su veliki broj stresnih situacija i preopterećenost obvezama, nezadovoljstvo poslom, slaba mogućnost napredovanja u karijeri, nedostatak adekvatne pohvale na poslu i u obitelji, narušeni međuljudski odnosi, te prevelika očekivanja od sebe ali i ljudi oko sebe.

 

Najviše su ugrožene osobe čiji rad uključuje često suočavanje sa smrću, koje su na radnim mjestima pod velikim pritiskom, a posao uzrokuje potiskivanje ili izražavanje emocija suosjećanja. Osobe koje usprkos svom trudu i zalaganju ne uspijevanju postići željene rezultate, čiji se rad ne cijeni, te smatraju kako za svoj rad  nisu adekvatno plaćene također su izložene većem riziku sagorijevanja.

 

Sindrom sagorijevanja na emocionalnom i mentalnom planu ispoljava se pojačanom iscrpljenošću, utučenosti, depresijom, osjećajima emocionalne praznine, frustracije, gubitkom motivacije za odlaskom na posao, povlačenjem u sebe, otežanom koncentracijom, agresivnim ponašanjem, čestim međuljudskim sukobima, obiteljskim problemima, te gubitkom samopouzdanja i samopoštovanja.

 

Na tjelesnoj razini javljaju se kronični umor, slabost i bezvoljnost, promjene u težini, nesanica, glavobolja, psihosomatske i kardiovaskularne bolesti, probavne smetnje, te povećana potreba za sedativima, cigaretama i alkoholom.

 

Mogućnosti prevencije sindroma izgaranja su provoditi što više vremena s obitelji i prijateljima, ne zatrpavati se obvezama, postavljati realne ciljeve, podijeliti posao, održavati dobre socijalne kontakte, uzimati više kraćih godišnjih odmora na kojima ne treba razmišljati o poslu, smirenije analizirati probleme kad se jave, te pokušati objektivno sagledati stresne situacije.

 

Još je grčki filozof Epiktet zaključio kako ljudi nisu uznemireni događajima samim po sebi, već svojim viđenjem tih događaja. Ljudi osjećaju ono što misle, no emocije same po sebi nisu krive. Zbog sklonosti pretjeranom negativnom i nerealnom razmišljanju, sami se dovodimo do stanja izgaranja.

 

Na predavanju su predstavljene jednostavnije tehnike osvješćivanja i prepoznavanja faza sindroma izgaranja, te samopomoći. Najvažnije je utjecati na svoje misli, razmišljati o njima, racionalizirati ih i mijenjati, nakon čega se događa pozitivna motivacijska promjena.

 

Na kraju svih predavanja zaključeno je kako Gradu Osijeku i Domu zdravlja u Osijeku nedostaje savjetovalište za ljude koji brinu o bolesnima, i koje bi pružalo mogućnost razgovora s terapeutom kako bi se radilo na promjeni razmišljanja koje bi postupno vodilo do pozitivne promjene općeg stanja članova obitelji teških bolesnika.


VEZANO