02.07.2017.

NAJNOVIJE

Život u Švicarskoj – Hrvati u inozemstvu

Ivica Stanić rođen je u Bosni i Hercegovini 1976., a sa svojih 16 godina seli s roditeljima u Zagreb. Tamo upisuje drugi razred srednje škole za strojarskoga tehničara, no već tada uviđa da u Hrvatskoj nema veće budućnosti za njega. To je i potvrdio onoga trenutka kada je morao odustati od školovanja iz financijskih razloga. Kako mu je otac već duže vrijeme radio u Švicarskoj, Ivica je pomislio kako bi to mogla biti dobra opcija za njega.

  • Sa svojih 17 godina bio sam mišljenja da Hrvatska nemam svijetlu budućnost, uz to su se dogodile još neke stvari zbog kojih sam shvatio da moram otići. Kako mi je otac bio u Švicarskoj preko njega sam uspio srediti boravišnu dozvolu, a kako je došla dozvola tako sam i ja otišao. Ubrzo mi je otac našao posao pomoćnog radnika u kuhinji. To je bio sezonski posao te sam tijekom godine dva puta po mjesec dana bio kod kuće, odnosno u pauzama između sezona. U prilog mi je išlo to što sam vrlo brzo naučio jezik te sam počeo raditi kao konobar.

Odlazak iz Hrvatske za Ivicu nije bila stvar njegove volje, već stvar nužde što je i potkrijepio mnogim razlozima i neprilikama koje su ga zadesile.

  • Prije svega, otišao sam jer se u Hrvatskoj nisam mogao školovati, a to je ipak jedna od osnovnih životnih stvari. Već tada je vladala korupcija i bolju školu mogao si upisati isključio ako se ravnatelju dao novac. S druge strane, meni se dogodilo i to da mi je trebao novac i da završim školi. Niti sam mogao niti sam htio udovoljavati takvih zahtjevima. Nadalje, bio sam doseljenik iz Bosne i Hercegovine i to je predstavljalo problem. Mislim da nema potrebe detaljizirati oko ovoga i iznositi mišljenje u smjeru osuđivanja ovakvoga pristupa prema nekom čovjeku. U to vrijeme, Hrvatsku je zahvatio i rat, a svi znamo kakve to posljedice ustavlja u svakome pogledu. Tadašnji političari, kao i današnji, najavljivali su velike promjene i boljitak, a ja sam znao da su to samo prazna obećanja. Uz sve to mislim da smo i sami svjesni koliko nekoj zemlji treba da se oporavi od rata, a to sve još duže traje ako se na tome ne radi i živi se u prošlosti. Da će Hrvatska biti nova Švicarska bila su isključivo isprazna i pusta obećanja.

Potaknut situacijom i svojim promišljanjima, Ivica je napustio Hrvatsku te je otišao u Riederalp, mjesto koje se nalazi u kantonu Wallis. Ističe kako je početak bio težak, ali je znao da nema povratka.

  • Na prvu nisam bio oduševljen iako se to činila kao odlična prilika u usporedbi s onime što sam imao. Otišavši tamo znao sam da nema povratka jer sam bio ispisan iz škole i za mene nije bilo previše opcija. Stisnuo sam zube i krenuo u borbu. Na svu sreću, sa mnom su radila dva Srbina te nisu bili ni malo nacionalistički nastrojeni. Iskreno, jako puno su mi pomogli i olakšali mi život tamo. Puno su mi pomogli oko jezika i prilagodbe i zaista im hvala na tome. Izuzev drukčijeg načina života, nešto na što se nikako nisam mogao naviknuti su njihove zime. Iznimno je hladno i čišćenje snijega je svakodnevna rutina.

Ivica ističe jako puno pozitivnih strana Švicarske i popis dobrih stvari koje ona nudi je poprilično dugačak.

  • Po mojemu sudu, Švicarska je zaista odlična zemlja za život jer im sustav jako dobro funkcionira i organiziranost im je na visokoj razini. Ovdje je dosta bitno da ste dobar radnik, a ukoliko imate kvalitete to će biti iznimno cijenjeno što se može vidjeti i na plaći, ali i u odnosu između poslodavca i radnika. U onoj drugoj situaciji, kada niste radnik, imate pravo prijaviti se na biro i tada dobivate 80% plaće što također nije loše.

Ivica ističe da ukoliko ste i stranac u njihovoj zemlji i dalje imate odlične mogućnosti i prilike. Njihova ljubaznost ide do tih granica da ukoliko uvide da vam jezik ne ide najbolje ili da se pak mučite s učenjem jezika, oni vam uplate tečaj.

  • Sukladno svemu što sam prezentirao čovjek bi rekao da je to bajka. Iskreno, ne možeš naći minus toj državi. No kao i u svakoj situaciji, postoji ono ali. To moje ali odnosi se na to da se ja nikako nisam mogao naviknuti na njihov način života i uvijek me je vukla neopisiva nostalgija za Hrvatskom. Organiziranost je pozitivna stvar, ali ne ukoliko ona ubije svu spontanost, a kod Švicaraca toga nema. To na sebe nadovezuje da su uvijek u žurbi i da sve mora biti po pravilima i onako kako je unaprijed dogovoreno što ljudima stvara stres. Baš iz toga razloga ja sam se odlučio napustiti Švicarsku, odnosno ne provoditi cijelu godinu tamo. Posljednjih sedam godina radim isključivo za vrijeme zimske sezone, a svo ostalo vrijeme sam kod kuće u Zagrebu. U jednom tjednu znam skupiti i do 70 radnih sati, ali sve je uredno i pošteno plaćeno. Dobro je plaćeno do te mjere da ne moram ništa raditi u Hrvatskoj kada se vratim sa sezone. Izuzev nostalgije, u Hrvatskoj imam i suprugu i sedmomjesečnog sina, a to su neprocjenjive stvari koje nitko i ništa ne može nadoknaditi i zamijeniti.

I kao zaključak Ivica ističe sljedeće: – Švicarska je odlična zemlja za živjeti i raditi jer raspon mogućnosti je neopisivo velik. Ljudi su zaista topli i srdačni, a pojam kao što je npr. rasizam u njihovom rječniku ne postoji. Svim našim ljudima bih preporučio da odu tamo i da se neće razočarati, no ukoliko su razmišljanja kao ja i ukoliko su nostalgični, onda bolje ne. Moj dom je u Hrvatskoj i neovisno o svemu ja ću uvijek misliti da je to najljepša zemlja.


VEZANO